Elmos, njemačka kompanija specijalizirana za proizvodnju čipova za automobile, bila je na meti preuzimanja od strane kineskih kompanija, no Vlada je tu odluku blokirala, u svjetlu sveopće panike oko zaštite ove esencijalne industrijske grane.
U osnovi dobar potez vlade, no s obzirom na sve okolnosti, čini se da je cijela nova politika smanjivanja ovisnosti o kineskom utjecaju stigla prekasno. Uz to što se sva potrebna infrastruktura za proizvodnju poluvodiča nalazi na dalekom istoku, a uzevši u obzir i poremećene lance dobave uzrokovane pandemijom, ovakva „zaštita“ domaće proizvodnje i nema nekog smisla.
Štoviše, europski kontinent uopće nije u igri kad je u pitanju proizvodnja čipova, a za ovakav način „zaštite suvereniteta“ trebat će godine truda, ulaganja i odricanja. Koliko to sve skupa u globaliziranom svijetu ima smisla, upitno je, osim ako idemo s pretpostavkom da je globalizacija kakvu smo poznavali završena. Njezina sudbina je zapečaćena onog trenutka kad je prestala odgovarati samim njenim protagonistima.
U to smo se mogli uvjeriti u prethodnih nekoliko godina, kad su SAD počele uvoditi sankcije kineskim kompanijama za koje su smatrale da in predstavljaju prijetnju. Istovremeno se prodavala priča da nije dobro da se konci vode iz centara autoritarnih režima, što možda i nije sporno, ali ne treba zaboraviti da su baš SAD i europske kompanije prije 30-ak godina bile najveći ulagači u Kinu, jer im je odgovarala jeftina radna snaga i samim time veći profiti.
